Opis artikla
Partitura i dionice (Izvorna violinska dionica i Označena violinska dionica)
Ubrzo nakon Drugog svjetskog rata Božidar Kunc (1903.-1964.) nastavio je stvarati violinska djela visoke vrijednosti. Pritom se, kao već i u svojemu op. 4 posvećenomu kolegi Ljerku Spilleru, obraćao kolegama i prijateljima violinistima: liječniku Milanu Žepiću posvetio je Sonatinu, op. 41, Zlatku Balokoviću Aspiration, op. 33, a kasnije Rondo, op. 48 Aleksandru Segediu, koji su svi redom bili učenici Vaclava Humla, utemeljitelja zagrebačke violinističke škole. Pulmolog Milan Žepić bio je izvrstan violinist amater i uz to koncertni majstor orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda, čiji je bio i predsjednik, a Zlatko Baloković bio je međunarodno priznati solist. Kunc je zacijelo izvodio Sonatinu samo privatno s Milanom Žepićem. Koliko je poznato, s Balokovićem je Aspiration izveo također samo privatno, o čemu svjedoči snimka u posjedu profesora Anđelka Krpana u Zagrebu. Sva su ta djela stilski bliska europskoj klasičnoj moderni s tragovima hrvatskoga folklornog utjecaja.
Violinske dionice rukopisa sadrže, kao uvijek kod Kunca, prstomete i poteze gudala nositelja posvete koji ovdje nisu navedeni. Kunc je vjerojatno nakon preseljenja u SAD, gdje je češće surađivao sa Zlatkom Balokovićem, klavirsku pratnju u Aspiration za nositelja posvete preradio za veliki orkestar. Aspiration (Čežnja) izrazito je nostalgično djelo, nježno-turobna ugođaja, u kojemu skladatelj znalački koristi izražajnu violinsku virtuoznost. Svi rukopisi Sonatine i Aspiration nalaze se u biblioteci Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu, kojoj redaktor i ovom prilikom srdačno zahvaljuje na uvidu u njih. Zahvalnost dugujem i svojemu mladom prijatelju, temeljitom i strpljivom notografu ovoga izdanja, Mladenu Ergiću.
Dok se Aspiration svojom A-B-A (var.) formom ne odlikuje originalnošću, dvostavačna Sonatina u provedbi brzoga stavka donosi neuobičajenu violinsku kadencu koja vodi u reprizu. Oba djela različitošću i izvornošću inspiracije potvrđuju talent i naobrazbu skladatelja te pripadaju vrhuncima hrvatske violinske literature.
Radovan Lorković, srpnja 2008.
Ostale informacije
